Otkad sam prvi put čula za tajlandski boks, odmah sam ga poželjela trenirati, no u mome gradu to nažalost nije bilo moguće. Tijekom godina sam čak i zaboravila na to sve dok se nisam preselila u Zagreb gdje mi je prvi u preporukama ‘iskočio’ Spartan. Zaputila sam se tamo i trenerima objasnila svoje (ne)mogućnosti zbog ozljeda koje me prate – skoro dvije godine kasnije i dalje se znojim kao luda s osmijehom na licu i modricama koje nosim kao modni detalj.